2020. u Hrvatskoj ima 87.000 oboljelih, a za 10 godina 110.000.
Demencija nas se svih tiče kada kognitivno funkcioniranje našeg mozga počinje propadati. Naša vještina pamćenja i razmišljanja počet će se progresivno smanjivati, ponekad do razine dovoljno ozbiljne da onemogući obavljanje svakodnevnih aktivnosti poput doručka, kupovine namirnica ili čišćenja kuće. U nekim je slučajevima demencija prilično neizbježna, međutim studije pokazuju da često postoji šansa da se smanji njezin rizik.
Postoje dva glavna oblika kognitivnog opadanja povezanih sa starenjem mozga:
Prvo se događa tijekom "prirodnog" ili "nepatološkog" starenja što, općenito govoreći, znači postupno smanjivanje kognitivnih funkcija tijekom vremena, ali ne i stanična smrt unutar mozga. Ovaj proces započinje u našim ranim 20-ima, kada psihološki znakovi postaju vidljivi u našim ranim 40-ima. To rezultira u različitim razinama smanjene mentalne okretnosti, brzine obrade, sposobnosti više zadataka, učenja i prisjećanja informacija. Važno je zapamtiti da je taj pad prirodan i ne znači nužno da patite od demencije ili životnog stanja. Iako su učinci prirodnog starenja očigledni i mogu utjecati na određene aspekte našeg života, najviše je zabrinjavajući razvoj patoloških stanja.
Drugi oblik, nazvan patološkim (oboljelim) starenjem, podrazumijeva da stanice vašeg mozga umiru. Stanična smrt je kritična razlika, jer, općenito govoreći, jednom kad stanica mozga umre, velike su šanse da se nikad neće vratiti. Patološko starenje uključuje demencije poput Alzheimerove ili Parkinsonove bolesti. Ovi uvjeti mogu značajno utjecati na svaki aspekt našeg života i još uvijek se ne mogu liječiti.
Razlike između demencije i Alzheimerove bolesti
Demencija je proces smanjenja kognitivnih sposobnosti, a Alzheimerova je bolest koja je uzročnik demencije u 60% do 80% slučaja. Ostali uzročnici demencije mogu biti traume (čak iz djetinjstva), bolesti moždanih krvnih žila ili kombinacije navedenoga.
Broj hospitaliziranih osoba zbog Alzheimerove bolesti u Hrvatskoj se utrostručio u 4 godine
Ono što znamo je da postoje neki specifični genetski markeri i životni odabir koji mogu pridonijeti ili su povezani s ovom različitom stopom opadanja kognitivnih sposobnosti kod pojedinaca. Konkretno, postoji sve veći broj dokaza koji ukazuju na to da su određena zdravstvena stanja i / ili načini života čvrsto povezani s demencijom u razvoju. Oni uključuju, ali ni na koji način nisu ograničeni na, dijabetes, ozljede glave, vježbanje, pretilost i pušenje. Zdravstvena stanja, poput demencije, mogu biti genetska i nasljedna, međutim, „nasljedni obrazac“ varira i nije u skladu sa svima. To znači da je praćenje zdravog načina života i poduzimanje proaktivnih mjera za podršku zdravom mozgu i danas najbolja obrana.
Kada govorimo o starenju mozga, mnogi odmah pomisle o nekome u njihovim 70-ima ili 60-ima. Činjenica je da bismo trebali razmišljati o svom zdravlju mozga već s 20 godina - kad nam mozak počne usporavati.
Osim toga, mnogi istraživači vjeruju da se patološka stanja poput Alzheimerove bolesti mogu razviti 10 do 20 godina prije nego što primijetimo očite psihološke simptome (poput učenja i oštećenja pamćenja). Važno je da svi zauzmu proaktivan pristup u održavanju zdravlja mozga u ranijoj dobi.
Studije su pokazale da redovita tjelovježba i zdrava prehrana mogu pomoći usporiti starenje mozga i druga kronična stanja.
Nastavak u slijedećem blogu...