Utjecaj tDCS na strukturalnu plastičnost mozga.

U posljednja dva desetljeća potvrđen je pozitivan utjecaj tDCS-a na kognitivne i motoričke funkcije pacijenata s različitim psihijatrijskim i neurološkim poremećajima. Ova neinvazivna moždana stimulacija (NIBS) korištena je na životinjskim modelima kako bi se razjasnili mehanizmi njegovih učinaka na neuroplastičnost mozga te razumjeli odnosi između strukturnih i funkcionalnih promjena sinapse.

U literaturi je dokazano da tDCS modulira plastičnost sinapse i ujedno regulira aktivaciju i lokalizaciju proteina povezanih s plastičnošću: BDNF, CaMKII i GluA1. Ove molekule dio su dobro poznatih signalnih putova modeliranja baze dendričnih bodlji i polimerizacije aktina.

Nedavni radovi doista su pokazali da tDCS može modificirati broj i strukturu dendritičnih bodlji, a što ukazuje da tDCS ne samo da mijenja učinkovitost sinapse, već je i oblikuje. Ove strukturne promjene u sinapsama potiču ponovno „ožičenje“ (rewiring) - procesa koji poboljšava neuronske mreže i rezultira poboljšanim učenjem i pamćenjem, kao i poboljšanjem kognitivne i motoričke funkcije.

Zaključno, u ovom radu rekapitulirani su recentni dokazi o sposobnosti tDCS da pokrene modeliranje dendritičnih bodlji u neuronima, a time i promjene modela neuronske ožičenosti.

Tretmani koji se temelje na pojačanom ponovnom ožičenju „rewiring“ istražuju se za liječenje akutnog oštećenja mozga i trajne progresivne moždane disfunkcije.

Izvor: Tuning brain networks: The emerging role of transcranial direct current stimulation on

structural plasticity; Saviana Antonella Barbati, Maria Vittoria Podda, Claudio Grassi 2022.